U tvom se oku budim iza snova

nebo u jezeru i priča nova

s usana proljetnog jutra rosi

moj dah  je razigran u tvojoj kosi.

*

I vjetar je živ, zapleten ‘sred breza

kapi na staklu, kiša će, ne znam…

Svileni bršljan putuje niz leđa

jutra nježnosti, znam, bivaju rjeđa.

*
Ova šutnja je most, nemoj ga prijeći

čemu nespretno birane riječi?

Kapi zovu kišu, vjerujem u to

neću pjev Sunca – kanarinca žutog.

*

Budim se opet na početku svega

u modrom krugu ( ne znam izvan njega).

Dan pred nama, čekaju mala čuda

svoj tren otkrića, opet niotkuda.

*

U jastuk utkan miris tvoje kože

k'o kukci u travi misli se množe

još puno će reći tišina ova

nebo u jezeru i priča nova…

Aljoša Đugum, iz zbirke pjesama Refleksije