Kada me ne bude
obuhvatit će te moje ruke
od tišine,
proći kroz tvoje sjedine
od mjesečine.
Da te ne prenem, šapnut ću tiho
šaptom nebeskog vjetra
to sam ja, tvoja mala,
a ti ćeš pružiti ruke
i uz svoje tijelo
priviti moje tijelo, bijelo.
Sanje će vratiti sve prošle dane
samo lijepo, bez mane
i srce će biti kao nekad,
opet isto, mlado
noć za prošlost, sanjati će rado.
Kada svane,
kada jutro zanjiše grane
otići ću nježno,
nećeš ni čuti lepet,
niti osjetiti trepet
još snenog, pokrit će te svila
mog nebeskog krila.
Meni će time biti podaren život novi
znat ću da nebom
nikad
ne prestaju snovi.
6 komentara za "Nebom ne prestaju snovi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.