Proljetno jutro razbacalo misli
Skuplja ih pero kao brižna kvočka,
Čvrsto su ga prsti na vjetru stisli
Ispod oblaka traje moja točka.
Ulice su dječjeg smijeha pune
Srca što lebde dižu sva što teže,
Dovoljan je titraj male strune
Za prevaru zakona ravnoteže.
Još više me zovu plave visine
Gledam prema nebu zavidan ptici,
Pripremih se za let i tu mi sine :
Hej, pa samo sam hodač na žici.
Dobio sam na dlan malu kap kiše
I grumen sunca – jedan divan bljesak,
Nikada nije ni trebalo više
Moja nagrada je taj nečujni pljesak.
Aljoša
22 komentara za "Nečujni pljesak"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.