Ne daj da me sobom odvedu
one ciganske čerge sretne
što daljinama u susret jure,
ni da me zanesu pjesme sjetne
kraj ognjišta što  slute ljubav.
Nedaj da me stihovima grli
onaj neznanac crne kose
što gitaru čeznutljivo svira
i pjesmu za pjesmom za mene bira.
Nedaj ljubavi da se razbukti
kao krijesovi  od pruća
u Ivanjskoj ljetnoj noći
mogla bi i  kao pruće nestati ,
pusti neka kao ugarak tinja.
Ako ljubav silinom brzo izgori
za čergama ja zanesena
mogla bi u daljine krenuti
loveći mjeseca trag i sjaj
tražeći jedan iskreni zagrljaj,
zato nedaj me neznancima
ni da me odvedu osjećaji ludi
kad te trebam uz mene se budi.