Visoko,
iznad ovog nesavršenog svijeta
tvoj je dom
i sasvim maleni su ljudi
pogledu tvom
iz tvojih visina.
Al’ gorka je tišina
kad ostaneš bez sluha
za tuđe riječi,
kao zemlja što pustinja je suha
bez rijeke
koja njome prestane teći.
A oholost, družbenica tvoja
koja nema stida,
čvrste bedeme gradi
i srce tvoje koje se hladi
polako će postati
dio kamenog zida.
Zar zaista želiš
okrenuti leđa
svemu i svima?
Zar zaista razloga ima
da život postane
tek prazna cesta?
Spusti svoj pogled
i hrabro siđi sa svoga trona,
ne daj da osmijeh ti
zarobi zima
i za ljubav –
nađi malo mjesta!
6 komentara za "Nedodirljiva"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.