Sakupljaš dobrostive riječi
ali one, kao kocke leda,
klize toplinom tvojih dlanova
da bi se razlile hladnim mramorom,
a njihov žar ugasit će se kao krijesovi
u jutrenju nakon ivanjskih noći.
Htjela bi premostiti jazove
i sadiš maslinu sa sedam grančica
kako bi izrasla u plodno stablo.

Bezglavi jahači sa svjetlećim sabljama
galopiraju nebonosnim prostranstvima
sijekući sve procvjetale krinove
stvarajući crnu rupu u prostoru.
Kao što zvjerad slijedi svoju lovinu
tako i oni slijede tvoj mirisan trag
pronalazeći te u položaju embrija
na žrtveniku bogova.
I započe krvavi pir u čast tko zna koga.

Mačetama ti odsjekoše svih deset prstiju
krv šiklja poput krvi svetoga bika u mitreji;
metalnim kukama iskopali su
dvije male zvijezde iz tvojih očiju,
rasporili meku utrobu,
kroz tvoja velika tmasta okna
željeznom šipkom izvlačili mozak
i životne sokove pretvorili u drhtalicu.

U beskrajnoj ekstazi ludila
zaboraviše rasjeći tvoje živo srce napola,
pa je u njem još i dalje puno snova.