Negdje u meni kroz nanose tuge
proviruju latice uvelog cvijeća
zimske su noći hladne i duge
u njima drhti tek plamen svijeća.
Tako sam sam i prepun jeze
ko ranjena zvijer sam u četiri zida
kroz mutna se okna naziru breze
bijele im grane klonu od stida.
Ne dozivam, ne molim, šutim
dobro se osjećam u umu što ludi
katkad u zori sjenu ti slutim
i nemoćan padam na vrele ti grudi.
16 komentara za "Negdje u meni"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.