Zapjevala je oluja pjesmu svoju
U crnom je došla poput tata
Plamenim rukama otvorila vrata
Razbudila uspavanu čežnju moju.
Gusta je kiša ugasila sunca sjaj
Bonaca mjesto prepustila valu
Gledao sam prema Bračkom kanalu
Sa horizonta je nestao drugi kraj.
Htio sam moru nešto reći
Zaigranom u zagrljaju oluje
Za tebe, ali ne čuje
Samo dvije riječi.
Da ih šapatom od vala do vala
Prenese do kraja svijeta pa i više
Čežnju ne mogu isprati kiše
Kao slova na pijesku morskoga žala.
6 komentara za "Neizgovorene riječi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.