16 travnja 2022
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
Nejake misli ka visini streme
I traže bijeg iz najgušće tmine
Nejaka krila, a preteško breme
Dar je tišine samo bol što mine.
*
S kim da podijelim nejasnu tugu
Grad odavno snom nevinašca spava
Vir me vrti u začaranom krugu
Zastaje srce, razbija se glava.
*
Zagledan u se ćutim moć bezdana
Spreman da prigrlim svetu samoću
Sanjam neka putovanja zvjezdana
I samo noću budem sve što hoću.
*
Spokoju se nadam u crnom času
Da potečem svijetom k’o bistra voda
Riječ je nemir koji ne podajem glasu
Riječ je nemir kojeg tek pjesma oda.
*
Nejake misli u visinu lete
I traže bijeg iz najgušće tame
Nije pjesnik taj koji pjesmu plete
Riječi se odnekud rađaju same.
Aljoša
16/04/2022 at 10:55 pm Permalink
Da, riječi se odnekud rađaju same ili ih vama sam Bog šalje. Predivna pjesma Aljoša! L.p.
17/04/2022 at 7:21 am Permalink
Nejake misli u visinu lete
I traže bijeg iz najgušće tame
Nije pjesnik taj koji pjesmu plete
Riječi se odnekud rađaju same.
Duboka je meditativnost tijelo senzibiliteta ove pjesme. 😉 pjesme
18/04/2022 at 10:25 am Permalink
Sjajna pjesma -još jedna iz tvojega pera ,Bravo.
18/04/2022 at 10:47 am Permalink
Pjesmi plesti , ti je odlican plet , uvijek !LP
11/05/2022 at 11:50 am Permalink
Hvala, ljudi, od srca 🙂