Neki dani samo prođu pokraj mene
kao rijeka pored vrbika snenog
zatvorim oči a voda natrag krene
na izvor tuge, do prozora njenog.
I opet bacam kamenčiće u staklo
razbijam snove onoj o kojoj sanjam
je li se vrijeme za sekundu maklo
zaledio ga đavo kojem se klanjam.
A kada ugledam lice svoje gospe
više ne kunem sudbu ljubavlju škrtu
nebo se čarobnim zvjezdicama ospe
i zamirišu ruže u rajskom vrtu.
Gledamo se tako nijemi do jutra
prve zrake sunca rastjeraju sjene
volio sam čega nema danas i sutra
neka dani samo prođu pokraj mene.
10 komentara za "Neki dani samo prođu"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.