Ne bjeh svjesna
kad sam to
prestala snivati,
kada su sitni koraci
ushičenog djeteta
zamijenjeni
umornim hodom
islužene starice.
Ne bjeh svjesna
kad sam to
prestala stanovati
u nečijim iluzijama,
a sretno lice
zamijenio je krik
nevjerice i tuge.
Ja nemam više
putokaz za sutra,
umorne ruke
zaboravile su zagrljaj,
a ispucale usne
cjelove do jutra.
Ja nisam više
pupoljak proljeća
već jedna tužna
zaboravljena priča.
Štefica Vanjek-Štefi
9 komentara za "Nemam putokaz za sutra"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.