U koncentričnim krugovima
tmina se opako uvlači u misli
na rubu postelje, pretvaram se da spavam
da ne marim za riječi pogubne,
razbijaš mliječnu putanju zvijezde padalice
nišanom snajperista
koji gađa ravno u srce i ne čeka,
da ti još jednom presretnem prste
uhvatim topli dah usnama
ili odlutam na modre obale
koje smiruju nemir među pticama,
u jecaju juga, pomičem zastore tišine
i gledam nijemu kišu kako povija promrzle grane,
dok se pretvaraš da spavaš
tama porobljava naše duše.
Jedan komentar za "Nemir među pticama"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.