korakom teškim od sna

ususret maglovitim obalama

s mnoštvom trenutaka

u pogledu

s grotlom uspomena u naručju

sve će se rasuti

u glas će vremena pasti

u igru

u nemire srca

 

u izvorištu svjetova

leptiri na rukama

s ogrlicom njihova praha

u sve i ništa

u biser-zvijezdu

nagnutu nad suton planine

na raskrižju znak

svjetlost mjesečeva

probuđena u govoru

noć tajanstvena

poništava zbivanja

 

maglenim obalama sat

otkucava proživljeno vrijeme

 

u sobu hladnu sjenovitu ulaziš

spiralnim svjetlima

ulijevaš toplinu

oprezno sporo

oblačiš košulju sna

za sve prevrnute cvjetove

za sva rascvjetala sunca

za sve riječi spremljene

u ladice vremena

zidovima ne mjeriš obujam

ne spajaš prostore plavetnilom

sve će ostati u sobi zatvoreno

u nemirnom računalu želja

podložno mijenama

začarano tajnama uzdrhtalog srca

ponovo oblačiš haljine

na otvorenom dlanu isparava suza

sada novom danu

otvaraš sve prozore

sva vrata sna

sva sunca poklanjaš                                                                                    

sve riječi trenutka

soba se spušta spiralnim stepenicama

do izvorišta

dijeli se

nestaje

poništava

i što je ostalo u otvorenom prostoru

što među prstima

zrnce pijeska

leptirov prah

iskra mjesečava