U nemirima tvojim svoj mir tražim
Tamo gdje su valovi algu nanijeli
Tamo gdje su bijeli galebovi zaspali.
Ispucanim usnama melem mi budi
Nemir umiri, zbog nas se potrudi!
Uhvati dan za rubove tkane
Uhvati noć, da strast ne nestane
Uhvati svaku boju duge
Da nestanu suze… Da nestanu tuge!
Biserje sakrij iz svog oka!
Ne brzaj poput planinskih potoka!
Budi mirna voda jezera
Neka utihne u tebi, bura, nevera!
A ja ću se kao i uvijek snaći
U nemiru tvom, svoj mir pronaći.
SUZANA MARIĆ
14/02/2023 at 6:21 am Permalink
Svaki stih kreće ka stišavanju žudnje!
14/02/2023 at 9:00 pm Permalink
Suzana, lijepa ljubavna! Sviđa ni se.
“A ja ću se kao i uvijek snaći
U nemiru tvom, svoj mir pronaći.”
Lp.
Sretno Valentinovo! 🙂
15/02/2023 at 7:59 pm Permalink
Mare, hvala ti na vremenu i pažnji !
15/02/2023 at 8:00 pm Permalink
Hvala najljepša, draga Katarina! Neka je sretno i tebi 🙂