Iz ležaljke života je ispala
prejako zanjihana rukom
i dugo se ne miče
izmorenu od sjećanja na taj dodir
ispod kože boli je zatočena bol
dok začuđenim pogledom
prazno praznim puni
to tek je osjećaj da nešto radi
ne čuje pitanja koja počinju
zašto
niti želi odgovor koji počinje
zato što
opet troši ono potrošeno
blizu nje šutim
a ona glasna dovikuje
oprosti žurim
moram sustići dan prije mraka
7 komentara za "Nenaslovljeno"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.