Ispijamo koliko u čašu stane
jer stakleno dno je neobična leća
besramno uveličava stare dane
pa se iskrivljenih slika čovjek sjeća.
Srcu je sve lakše, a sve teže glavi
ljulja se, mogla bi s ramena pasti
brza rijeka alkohola žile plavi
stigosmo do runde kada kuća časti.
Možda smo izgubili kompas i fokus
nadmoćno nadjačavši mlađe i bolje
bar za noćas je ispran pelina okus
i žuč smirena riječju dobre volje.
11 komentara za "Neobična leća"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.