Mjesec korača za mojim raskorakom
između samoće i gladi za snom,
a ja mu izmičem svaku kamenu stopu
i ulicu u kojoj miriše
moje neodzlaćeno djetinjstvo.
O najviši bedem miholjske tvrđave
vješam kosti vremena
koje otkucavaju ponoć svakoga sata,
dok bura liže krv mojih misli
o Žalu na kojem zori Bog.
On je među tvrđama ovoga grada
raspreo sinju koprenu usanjanosti
koja pada samo pod bičevanjima boli
iz križišta mojih čeona.
12 komentara za "Neodzlaćeno"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.