Uloviš li se kako osluškuješ tišinu i otkucaje svojeg srca, misleći pritom na mene obasjanu mjesečinom . . . 

I grliš li me barem u svojoj samoći pitajući se gdje sam . . .  jer dobro znaš da ću svoja lutanja smiriti jedino pod tvojom kožom, 

Bojiš li se  osjetiti   u meni toliko nedorečenih, nikad izrečenih misli koje samo tebi mogu pripadati, pripadati kao što kap pripada svojoj kiši . . .

A Ti . . .

pokrenuo si kotač u vremenu nadanja ili tek slutnje,

prigrlivši na svoje grudi sva moja traganja i želju za toplim dlanovima,  

pa se u mojoj želji zrcališ . . .  

Majino@Maja M. Šiprak Brletić