Proljeće je stiglo u svoj svojoj ljepoti. Šuma je bila ispunjena prekrasnom melodijom, koja je dopirala iz gustih krošnji drveća.Ptice su veselo pozdravljale novi dan. Cvijeće je opijalo i privlačilo svojim mirisom i bojama raznovrsne bubice i šarene leptire. Svi su oni uživali u slatkom nektaru, leteći od cvijeta do cvijeta. Snijeg se otopio, pa su potoci veselo žuborili, poskakujući preko stijena, slijevajući se niz obronke prema dolini. Sve je bilo nekako veselo, užurbano, jedino su dva malena čupava klupka, nevoljno dizala svoje njuškice prema Suncu. Još pospani, medvjedići su se polako izvlačili iz toplog kreveta, u kojem su prespavali cijelu zimu. Na mekom suhom lišću i mahovini, uz majku, nisu se budili, niti izlazili van. Pošto nisu dugo jeli, probudili su se gladni.
-Mama , mi smo gladni!-uzdisali su maleni.
Mama se nasmiješila i povela ih van . -Hajdemo,potražiti hranu! Krenite prema Jugu. Maleni su se uzvrpoljili ne znajući kamo okrenuti glavu, a kamo guzu.
-Hmm,- majka se nasmiješila, shvaćajući da će mnogo toga morati naučiti svoju djecu.
-Pogledajte ovo stablo, na njemu je mahovina sa sjeverne strane ,zato što je na sjeveru hladno i vlažno, grane drveća su gušće na jugu i daju nam više hladovine. Gledajte koru drveća, na južnoj strani je hrapavija, pa se možete lakše popeti na drvo. Na južnoj strani su jagode i bobice zrele i slatke, jer dobivaju više Sunca- majka medvjedica je održala prvi školski sat o preživljavanju u šumi, a medvjedići su kao pravi đaci odmah usvojili gradivo.
SUZANA MARIĆ