Noću se otvaraju tajni svjetovi

taj okretaj ključa jedva da se čuje

zamirišu još netaknuti cvjetovi

 poludjele od sokova misli zuje.

 

Odjednom se prostre tepih od latica

i nove sjemenke na livade padnu

nekad  je sve gutala tama ladica

što ne bi srce potopilo na dnu.

 

Ne čeka pjesma usred mračne postaje

ukrcava se u vlak, putnik je rađe

a na peronu nade pjesnik ostaje

da ga netko bar u stihovima nađe.