Nemoj me zaboraviti.

Crnu kavu, slovo žudnje.

Nije da ne želim

služiti vrazima noći

ali lažno bi bilo svjedočanstvo

zatvoriti knjigu,

reći um mi je zatrovan.

Crven mak, dodvoravanje prilikama.

Isto kao i prije liježem u čežnji,

nervozno snove čitam

I jutro i podne

ljubičasto Sunce ovije.

Brzinom prisutnosti

ispleo sam mrežu kao pauk.

Ćelija, samica

Zlo utrovano sjeme.

Vjeruješ li mi kada kažem:

Golotinja vječno skriva.

Odvažnost Sjene budi utopiju,

Iluzija iskrenosti jenjava..

Uvrat, navrat, razvrat.

Srce na drvenim vratima

Vidiš li čovjeka klonulog od umora

ili onoga što se moli.

Krinka pruža pogled prema rijeci

gdje smo ti i ja nekada

brojali valove raskoraka.