Nema veće varalice od mene, ljubavi moja.
Kada ti kažem da je nebo baršun, da se nama smiješi
ne vjeruj mi, ne griješi.
To tek mrtvo kamenje prazninom vrluda
magla i hladnoća zavukle se svuda.

.

Nema veće lažljivice od mene, najdraže moje.
Nije Mjesec zlatni mangup, zafrkant
on je tek Zemljin trabant
prazan i hladan, mrtviji od smrti
iznad naših glava slučajno se vrti.

.

Nema veće opsjenarke od mene, jedino moje.
Kada kažem da svijet je plav iza našeg uma
sve je to fantazma, samo loša gluma.
Sve je to priča što u umu drijema
a ničega nema, baš ničega nema.

Pjesma je objavljena u tiskanom izdanju Suštine poetike za rujan, listopad 2018.

Iz zbirke “Pisci, ljubav i ostale trice” 2013.