Nije otišla u zaborav

Jedna lijepa, topla ljubav

Što je prkosila vjetrovima

Borila se sa svima

I protiv sebe

Samo za tebe

Nisu naše uspomene

Poput knjige ostavljene

Pročitane i zaboravljene

Sjećaš li se još proljeća

Toplih noći, nježnog cvijeća

I klupice pokraj staze

Gdje se druge ruke maze

Samo kestena  više nema

Nad klupicom da tiho drijema

I na njemu srce urezano

To je srce nama znano

Možda ćemo jednog dana

Kao u vremena davna

Na klupicu opet sjesti

Prste svoje nježno plesti

Potrgajmo kazaljke na uri

Neka vrijeme stane, nek’ ne žuri

Da s tobom dočekam proljeće

I uberem ja iz vrta cvijeće

Pa u tvome toplom zagrljaju

Slušam ptice kako nam pjevaju