Nije još umrla lastavica u meni
što leti prostranim nebom osjećaja,
nisu ni odcvali narcisi proljetni
u cvjetnjaku moga uma,
samo su ih privremeno prekrili
snjegovi zova daljina ,usamljenosti.
Nije moja pjesma zarobljena ostala
u vrtlozima tuge i odlaska
i nisu moje uši gluhe ostale
da ne čuju šapat nježnosti
i sonate u krošnjama javora.

Još uvijek slobodno nebom lete
moje lastavice  razigrane, ljubavne
i u gnijezdima poznatim odgajaju ptiće.
Još uvijek u cvjetnjaku duše mi
cvatu narcise u skladnom opstanku
dok snjegove rastapa toplina ljubavi
one zaostale mladenačkih sanjarenja.
Još moje usne pjesme pjevaju
one vedrih,toplih, najnježnijih nota
i uši slušaju šum zavodljivih sonata
što u gluho i sanjivo doba noći
za mene skladaju zvijezde sanjalice.