Hukta
vlak svakdanji.
Na peronima
lica nebrojenih,
danomice razrijeđena
od bujica smrti.
Viri zlo.
Krade i uzima jednog po jednog.
Revni Kosac
brižno ostavlja
nove fotografije,
na svakoj, sablasno
prazna mjesta
i nikada ne znam
da li sam i sama na redu,
kada će i moje mjesto
biti trajno izbrisano,
kada postati ću samo
ukomponirana
bijela mrlja na
skici halje
života
Brzam kolosjekom,
možda
vožnja traje samo krug
Smrti žrvanj melje,
to nijemi je tanac.
Ćutim,
još malo će dobro trajati.
U naramku
i za me, arija već
miris ciknutog nosi,
a satovi već broje,
i zobaju minute.
Photo by Photographize
16/09/2022 at 7:37 pm Permalink
“Smrti žrvanj melje,
to nijemi je tanac.”
Svima nama je ona sudac i porota. Ne znamo vrijeme njenog dolaska, ali nam je nekako usađena u misli i svijest i kao da se pripremamo za njenu “žetvu” , ali ostajemo uvijek nespremni i zatečeni, jer nismo poučeni i spremni na prazninu i bol koju donosi sa sobom.
Uh, ja sam se raspisala. Odlična pjesma, Koko, tjera na razmišljanje o prolaznosti. LP