Nisi taj što snove mi krade
ti ne znaš skladati ljubavne balade
ni gitaru svirati bez mjere
jer ti u sanjarenje nemaš vjere.
Nisi taj čiji dodir leptirice stvara
srce tuče kao zvono sa zvonika stara
ti ljubiti ne znaš strasno
za bezvremenu ljubav već je kasno.
Ne želim više biti svakodnevna ja
što ljubavne stihove na papire reda
odgovore na njih ti mi ne daješ
snage više nemam i više mi se ne da.
Ne želim tapkati u mjestu čekajući jutra
koja će promijeniti sve, i ono sutra,
idem naprijed  okrenuti se neću
u budućnosti možda ugledam i sreću
možda za tugu pronađem i lijeka,
ne želim da me noćima više ona čeka.
Zasigurno obituje tamo netko zanesen
što glazbom još strune srca dira
prebirući po prašnjavim tipkama klavira,
zasigurno tamo netko vjeruje još sanjaru
koji čezne i doziva ljubav staru.