10 prosinca 2024
Autor: julija
Kategorija: Misaona
I ništa se novo dogodilo nije
svojom glavom malo tko još misli
isti prazan propuh umovima vije
u srcima su suhim samoljublje stisli.
.
I smiju se tupo gdje plakati treba
gdje um traži suzu, tu smiju se glasno
iza svakog ugla jedna sablast vreba
za pitome misli već postaje kasno.
.
A lude ptice u respektu tuge
odbjegle s neba u zorama šute
u suton se jave, u sate duge
zadnjih sanjara odlazak slute.
.
Tih je, otajstven taj cvrkut ptica
pjevaju sjetno u tami, u sjeni
slušam ih noću, radosna lica
posljednja pomast one su meni.
11/12/2024 at 5:08 am Permalink
Draga Marija, vrlo emotivno sam doživjela tvoju pjesmu. Ne znam je li to što nema uistinu “ništa novo” ili zbog otajstvenog cvrkuta ptica koje slušam čitavu noć. Ljepota tvoga “cvrkuta” mi je ovlažila oko i dirnula dušu.
Ugodan dan ti želim.
Lp.