Ne  gasite svjetlo

ionako tinja tračnicama pustim

u zvižduku lokomotive

dok ulazi u napuštenu stanicu

Slušajte jecaje u hladnim noćima

osjetite i recite

da li je istina ljubavi 

u kupeu hladnih limova

zaslužila da bude voljena

Kasnio je vlak kao i uvijek

promrzla stakla ukrašena injem

slutila su

da pogled neće biti kao svaki dan

ako kasne minute u pravcu sna

dok na stanici Sreće

čeka biće s toplim zagrljajem ljubavi

 I nitko nije kriv

nitko

niti bjelina snijega

niti mjesec  što je zlato svoga sjaja

prostro  na smrznute ravnice

niti strojovođa

kojeg čekaju dva plava oka u domu

 

Nitko nije kriv

a krivac optužen bješe

bez dokaza

zbog toga

što je dušom sanjara iskreno volio

a na hladnim čeličnim šinama

vlak do stanice Sreće

sporo se kretao