Negdje se prekinula nit tame.
Pokušavam je ponovo svezati
jednostavnim čvorom okretanja;
lijevo, desno, ponovo lijevo,
neuspjevam i odustajem.
Kroz noćnu tišinu, kao glazba,
lajanje pasa bez dirigenta
usklađeno je do savršenstva.
Tražim razaznati o čemu to
jedan drugome dolajavaju i zaključim;
tema im je nebeski svod prepun izazova,
a možda i ovi, kao ja,
što remete ustaljeni red.
Onda netko od njih tužno zacvili,
a zbor gotovo unisono odgovara istim tonom.
Što se zbilo?
Munjevito pretražujem trenutak prije toga
kao da ću u njemu vidjeti ne znam što.
Uzaludan trud i pitanje:
„ Tko je prekinuo nit tame“?
Dok kroz nju lutam tražeći odgovor
sve utihne, nit se sveže sama od sebe,
a jutros više ni u što nisam sigurna.

08.06.2015.

fotografija: Tonka (snimljena 2.6.2015.)