Noć je prošetala ulicama
i prosula zvjezdani prah po restoranima
Na malom trgu, uz pjesmu cigana,
ja sam žalio za dobrim danima
Umoran spavao je grad

I nije prvi put da se desi
da pronađe me tuga
na skrivenoj adresi
pa otvori se nebo
padne teška kiša
i čežnju oboji duginim bojama

Govorila si
da samo bol rauzmije bol
i da nevrijedi bježati od sebe
jer, stići će te, svakako, stare rane
U nepoznatom gradu
neke kišne jeseni
kao D mol zaboljeće te opako
ali izdrži budi jak
jer samo će bol dodirnuti nebo

I nije prvi put da se desi
da pronađe me tuga
na skrivenoj adresi
pa otvori se nebo
padne teška kiša
i čežnju oboji duginim bojama