Noć kada je umirala nada

 

Sjećam se…
Tu noć je kišilo
Ili su to možda
Plakali anđeli
Polomljenih krila
Ne mogavši uzletjeti na Nebo
Sjećam se…
Vrata su se otvorila
I bijeloj svjetlosti
Nije bilo kraja

Tu noć…
Nada je umirala
Umotana u bijele plahte
A ja sam se grčevito
Držala za nju
Da ne ode
Da me ne ostavi neutješnu
Da se ne izgubi u toj bjelini
Mislila sam …
Ako te budem čvrsto držala za ruku
Da te neću izgubiti
Da mi te anđeli neće oteti
Al’ uzalud
Prvo je umrla nada
A s njome i ti
S:K:M

 

Fotografija Suzane Kostelac Marić.

12 komentara za "Noć kada je umirala nada"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.