One rane jesenske noći
mirisao je vinograd
na zrelo grožđe
i okus tvojih usana
poljupcem strasnim
u moje utisnut.
Poj sove te noći
nije bio zlokoban
već koncert
za nas posebno odabran,
oči šumskih zvijeri
prijateljski su sjale
kao krijesnice plavetne
u Ivanjskoj noći.
Tijelo tvoje
kao strune violončela
za ruke moje nemirne
bilo je ugođeno
na njem svirala sam
najluđu ljubavnu.
.O kako je te noći
treperio vinograd
kao potresom jablan
lagano zaljuljan
kao naša tijela
probuđena dodirom,
i mjesec se iza oblaka skrivao
i samo lagano
povremeno izvirivao
da trakom ne otjera
trenutak čaroban.
Bilo je to onda
kada mirisao je vinograd,
nikad više istog mirisa
nikad više istog poljupca
nikad više istog dodira.
Ne volim više vinograd
jer huk sove je zlokoban,
oči zvijeri opasno sjaje
ni tebe više tamo nije
samo u mirisu grožđa
u treptaju žutog lista
moja i tvoja tajna se krije.