Noćas je mjesec dobio krila
pa leti iznad tvog sokaka
a ja sam vojnik na mrtvoj straži
koji čeka dobru vilu
da ga izbavi iz mraka
i pita se
pomisliš li na mene
u jesenje veče
sjetiš li me se
kad behar zamiriše

Noćas je laka meta
ovo srce, što je nekad, vatre palilo
a sad kuca, samo, po navici
ispod duge kiše
zaglavljeno u slijepoj ulici
i pita se
pomisliš li na mene
u jesenje veče
sjetiš li me se
kad behar zamiriše

Noćas lutam
usamljenim putevima,
kroz mrak i hladnoću
kao usamljeni vuk
koji živi od sjećanja
i pitam se
pomisliš li na mene
u jesenje veče
sjetiš li me se
kad behar zamiriše