Noćno zvjezdano nebo,

panteon je mrtvaca,

tišina nijemih zvijezda, zidine zaborava.

Cijeli svemir, kozmičko je groblje,

ostatak sjećanja na svrgnute bogove

s trona univerzuma.

Svijetlost zapaljenih svijeća u dubini mraka,

zaboravljeni su grobovi bez nadgrobnog kamena.

Anđeli i demoni, bogovi afrički,

bogovi egipatski, bogovi babilonski,

mitska bića, zvijeri i nemani,

uspokojeni su uz noćni feral

pod debelim mesom mraka.

Sva goluždrava bića pradavnine,

uškopljena su pod krošnjom

dijamantnih plodova.

 

Rijeka zaborava teče zvjezdanim nebom

i u koritu broji nasukane kosti

nekadašnjih svevladara.

Ruševine Olimpa, posramljeno šute

pod sjenom, pod mrenom zaborava.

U nebu su i ljudske duše!

Krijes tog crnog, gustog platna,

užarene su niti ljudskih duša.

Noćno, zvijezdano nebo,

luka je i posljednja postaja

svih izgubljenih junaka noći.

Noćno zvijezdano nebo,

panteon je mrtvaca.