Noću kada hodam poljem
ispod mjeseca u zlatu
u krošnjama vjetar sniva
bagrem diše sav u cvatu.

Pun miline bijeli brezik
nazire se kroz usnulu tamu
u prolazu jednu brezu
pozdravljam ko divnu damu.

Niz obronak jedan u daljini
promatra me stara lijeska
baš je lijepa na toj mjesečini
sva je puna ljubavi i bljeska.

Sito blago kućama se vraća
zlaćan prah po grlima pada
u lahoru utkala se sneno
sjetna pjesma čuvarice stada.

Daleko u selu naziru se svjetla
ko dukati što se tamom žute
o kako je lijepo opet kao nekad
ući u te obasjane pute.

Tako je lijepo gledati sa trijema
na široke njive što usnulo leže
niz oranice,uplašene nečim
dvije srne ka šumarku bježe.