Noću kada idem grobljem pažljivo mi uho sluša svaki titraj u tišini kojom plove snovi duša. Ne čujem ništa što uzburkat može tu ujednačenu, glatku rijeku o, smrt je tako mirna, tiha u svom jednakom vremenskome tijeku. Samo srebro mjesečine zbija šale u svom sjajnom muku čini sjene kosim križevima praveć ljude raširenih ruku.
11 komentara za "Noću kada idem grobljem"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.