Ispleti mi noćas nosiljku od snova
i u njoj ponesi sve nemire moje.
Pusti mjesečinu da kaplje nam s krova
i slapom od srebra pokrije nas dvoje.
Kroz otvoren prozor doplovit će zvijezde
da plesnim koracima povedu sjene
pa ispod vjeđa kad se ugnijezde,
s nama, treperit će nasmiješene.
Dodirom strasti neka potpiše
ljubav svoje ime na moje tijelo,
u drhtaju noći s tvojim dok diše
i žudnju ti svoju daruje smjelo.
Kad posljednji uzdah tama isprati,
nasloni glavu na moje grudi.
Najljepšu uspavanku srce će tkati…
U zagrljaju, sretne, nek’ jutro nas ne budi.
5 komentara za "Nosiljka od snova"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.