http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=171751

Pisanje negacije  uz glagol nikome ne predstavlja problem pa ljudi uglavnom ispravno i odvojeno pišu; ne volim, ne govori, ne gledaj, uz neke iznimke glagolskih niječnih oblika:

– nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu
–  nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju
– nemoj, nemojmo, nemojte
– neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće

U našoj pravopisnoj tradiciji moglo se pisati neću i ne ću, ali ja dajem prednost prvom obliku, jer prema načelu sažimanja,  negativan oblik glagola htjeti ne glasi ja ne hoću, nego ja neću.  Osim toga, taj su oblik pisanja rabili moji omiljeni pjesnici; Ujević,  Cesarić, Matoš… Ovaj oblik proglašen je ispravnim i u novom pravopisu kojeg su njegovi tvorci u jednoj izjavi nazvali pomirbenim,  kao da se radi o potpisivanju nekog mirovnog sporazuma, nakon dugogodišnjeg ratovanja. Skoro da i jest tako.

No, kako je hrvatski jezik postao 24. službeni jezik Europske unije,  konačno  smo se dogovorili i o hrvatskom pravopisu, kako bi  naše knjige, časopisi i udžbenici mogli poštivati jedinstveni standard.

Čitajući radove raznih autora s hrvatskog jezičnog područja, primjećujem da ponekad griješe pri uporabi negacije uz pridjev pa pišu; ne zanimljiva, ne pismena, ne lijep.

Mogu ti tekstovi biti lijepi i zanimljivi, ali djeluju ne pismeno, nego nepismeno.

Zato zapamtimo!

Pridjevi vezani uz negaciju pišu se kao jedna riječ;  nezanimljiv, nelijep, nečuven, neponovljiv, a negacija vezana uz glagol (osim u spomenutim primjerima) piše se kao dvije riječi.

Marija Juračić