O, usnuti, samo usnut nijemo dok se dušom tka ljepota nježna o, zaspati, samo zaspat tiho dok u srcu vije mećava mi sniježna. I ne sanjat ništa od naravi zemne već se vinut med zvjezdano jato snenom stazom praha mjesečine tapkati uz svoje nedohitno zlato. Ne budit se, o, ne budit samo, već ostati skriven sred zlatnoga praha i bez misli, bez smrtnoga tijela voljet neslućeno, ljubeći bez daha.
Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.
10 komentara za "O usnuti samo usnut"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.