Pusti ove samotnjačke sate
Kaktusa što u obrani bode,
Drugo vrijeme ja čuvam za te
Sada mogu bez kruha i vode.
Srce je zlatno pješčano zrnce
U toj ledenoj pustinjskoj noći,
Grijat će ga sutra tvoje sunce
Pusti da ga sanjam u hladnoći.
Tragova nema na ovoj stazi,
Znaš, neka krila nisu za dvoje,
Moram biti sam u toj oazi
Pustinja je riječ boli tvoje.
Ma pusti i mornareve sate
( Spojene u val obrve guste )
Lađe se svejedno vezu vrate,
Al’ odlaze same il’ ih puste.
15 komentara za "Oaza"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.