Ne traži od mene obećanja

Moje će te riječi lijepe

Odvesti na divna putovanja,

Al’ za kraj do ulice slijepe.

 

Ti ništa ne znaš, još si premlada,

Za drugog čuvaj svoju ljepotu,

Ne traži zato od mene sada

Tu laž o obećanom životu.

 

Sve ono što u meni vrijedi

Moje je juče – ja nemam danas,

Tragove ove ti ne slijedi

Prekasno je već za mene, za nas.

 

Možda su te otrcane priče

Tebi neke avanture nove,

Sjeta ova zar da te se tiče

(Ti još možeš) sanjaj svoje snove.

 

Ne traži me u polju makova

Za mene nije tepih od trave,

Tebe čeka još puno vlakova,

A moj vozi kroz tu kuću strave.

 

U tvom srcu, dušo, mjesta ima

Za sve planine i svako more,

Pusti moje, nit’ daje nit’ prima,

Što ako imaš ruke Pandore.

 

Ne, ja nisam junak tvog romana,

Bit ću tvoj osmijeh, ludo dijete,

Ako se slučajno jednog dana

Tvoje krupne oči mene sjete.