Molbu jednu šaljem nijemo
neka  je struje neba tebi nose,
to obećano pismo pošalji mi dok me ima,
iz ladice uspomena ga izvuci
marku poljupcima zalijepi
goluba listonošu pošalji
ja ću ga strpljivo kao i do sada čekati ,
golub se sigurno neće zagubiti
staza mojih misli mu je  poznata.
Ne daj pismo poštarima
mogli bi ga zagubiti
kao što sam tebe ja
u godinama čekanja zametnula
u zavežljaju od suza i uzdaha.
Noćima kad luna putuje
snena putujem i ja lugovima i proplancima,
ja žena usamljena za tebe ostavljena
sanjarim o poljima  i utabanim zajedničkim stazama
u snove dozivam vrijeme trčanja za vjetrom
vrijeme neobuzdane mladosti i ljubavi.
Zgrčena u postelji izgužvana nemira
tvoje ime nečujom dozivam i čekam,
čekam to možda ne napisano  pismo,
čekam jer obećao si jednom iskreno
da ćeš ga sigurno za mene napisati
i iz daleka brzo putem ljubavnim poslati.
Prošlo je mnogo godina ,mnogo poštara
ja još to obećanje pod lipom dato pamtim
u sobi samoće svakodnevo prevrćem uspomene
držeći u usahloj ruci od čekanja
jednu požutjelu crno bijelu sliku
na kojoj samo oči iste su ostale
što gledaju me zagonetno i zaljubljeno.