Ja ću ostariti

pokušavajući da odstranim

naslage bola,

koje su godine nataložile

na mojoj duši

Ti ništa ne znaš

o tome

kako je biti zarobljen

ispod brižljivo izatkanog

vela uspomena

I onda kada potonem

u mliječne dubine djetinjstva,

ti nećeš plakati

Pišem ove stihove

 vraćajući sjećanja

na mjesta koja smo zajedno obilazili

cijelo jedno ljeto

Često mislim na te

najsvetije dane u mom životu

                                                                                                           Sad smo opet stranci,

jedno drugom,

i možemo ravnodušno posmatrati

kako latice divljih ruža

treperavo opadaju otežale od rose

Ovo je obična ljubavna pjesma,

trebalo bi da je završim,

ali ne mogu da zaboravim

muke koje su joj prethodile

Mjesec iscrtava drveće

po trotoarima,

svjetlo nije dobro,

a ja tražim stih

koji bi vratio dio vremena

koje smo oboje dijelili