Umrijeti ću noćas
i otploviti u nepovrat
sa kapima ove hladne kiše
koja neumorno lije
nudeći jesen umivenu
kao kramar
bezvrijednu  sitnicu.
Dukat za sreću
od otužnih osmjeha
danas poklanjam nebu
da me sa kišom odnese,
oblak želim postati
što nebom slobodan jedri
i zvjezde na leđima nosi.
Nad pustinjom ću se izliti,
tračak života kaktusu postati,
možda od moje tuge
cvjetovima čežnje procvjeta
i bojama ljubavi
oboji novi vreli dan.