Bijela čuva sve boje druge,
ona je svjetlost šarene duge.
Svaku nam boju bijela vrati,
posrebri mjesec, a sunce zlati.

Nebesa nose nijanse plave,
od žutog žita pite se prave,
crvena krv je, ljubav, toplota,
to su tri glavne boje života.

A s te tri boje – zabava prava:
žuta i plava skupa su trava,
crvenožuta – naranča zdrava,
crvenoplava – ljubice glava.

Još kada svakoj dodaš bijele
odmah se srca sva razvesele.
Ljepotu svjetla, gle, u cvijeću,
u svakom licu i u proljeću.

Smiješaš li te boje sve skupa,
nastat će novih nijansi grupa:
zemljane boje – paleta c’jela
iz nje nam rastu sva biljna jela.

Sivo naizgled nije baš živo.
Al’ sivo često shvaća se krivo
pa se u kišni oblak zavuče
i roni kaplje, plače, jauče.

Jedino crna noću tek luta,
ona baš svaku boju proguta.
Pripazi stoga, ako kad svrati,
što ona uzme, nikad ne vrati.