Koliko god u meni ima zanosa
Netko drugi ispisuje ove rime
Riječi su djeca nečijeg kaosa
Ispod kojih potpisujem svoje ime.
Koliko god se duša stihom opija
I noću ćuti miris vječnog proljeća
Ja sam neznanog emotivca kopija
Što je živio prije mnogo stoljeća.
Pjesnik je tek medij onostrane tame
Koja na svjetlo izlazi kroz prste
Pjesme se oduvijek rađaju same
Koliko god ih svojataju i krste.
I kad jednom, na nekom tavanu starom
Ljudi pronađu škrinju pjesama punu
Neka znaju, gorio sam tuđim žarom
Očima stranca slijedio sam Lunu.
katarinab
9 komentara za "Očima stranca"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.