Otapam ti maglu od sna
i očiju,
otvaram prozor
da stidljivo sunce
ugrije ti ruke,
pokušavam sve
da tvoja
žudnja
stigne do proljeća,
da čuješ
kako žubori
zrak
pjevom ptica,
kako se rumene oblaci
kad razgali se
nebo,
kad zakuca puninom
sreće
jer vidi kako promatraš
sunovrate
13/03/2022 at 6:34 am Permalink
Mnogo je boli i nade u ovim stihovima.
13/03/2022 at 6:43 pm Permalink
Hvala, Marija.