To nisi ti, govore prijatelji zbunjeno.
Od kuda te misli, gdje si zalutala, propitkuju?
Kako da im objasnim kada ni sama ne razumijem?
Misli se roje, same dolaze i prolaze, trag ostavljaju.
Ostavljaju trag svog prolaska kroz riječi, kroz stihove.
Nisu to nagovještaji, nisu prijetnje, mislim ni zbilja nije
i ni malo me ne plaše.
Nebesa osluškivati zaboravili smo davno
i znakove svemira čitati isto tako.
Odvojeni od iskonske stvarnosti mi smo samo putnici.
Nepoznati prolaznici
izgubljeni bez vjekovnih putokaza.
Snovi nam možda govore nešto,
ali ni snove odgonetnuti više ne znamo.
Možda zato ja nisam Ja, ona što iskonom trebah biti.

22.05.2015.