Čudesne niti provlačim
kroz ušicu igle
da pokrpam prazninu
između uma i srca,
sastavljam raspukle šavove odijela
već odavno iznošenog.
Ali još me služi.
Ponekad s njega otresem prašinu
i čini se
još je upotrebljivo.
Previše je koštalo
da ga odbacim tek tako..
Kad bolje promislim –
ipak je unikat.
Aljoša
7 komentara za "Odijelo"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.