Umorna Jesen polako se vuče
korakom teškim na putu do kuće
dok prate je sjene alejom tišine
u odaje njene pune praznine.
Oronulo čelo od suše i kiše,
a tijelo k’o list na vjetru se njiše,
iz dubokih pora izviruje sjeta
i miluje šapatom minulih ljeta.
A svud oko nje zaplesale boje,
rasprostrla zemlja bogatstvo svoje.
Osvrne se Jesen i pogled joj stane
u njive plodne, u rodne grane.
I plamen u oku što uspavan čuči
odjednom bljesne iz ugasle luči
i zatreperi zanesen ljepotom
i umornu Jesen nahrani životom.
8 komentara za "Oko"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.